Psalms 57

1Zborovođi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu. (57:2) Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.

2(57:3) Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro. 3(57:4) Nek’ pošalje s nebesa i spasi me, nek’ postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!

4(57:5) Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren. 5(57:6) Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!

6(57:7) Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek’ u nju padnu!

7(57:8) Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati. 8(57:9) Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.

9(57:10) Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi: 10(57:11) jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. (57:12) Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!

11

Copyright information for HrvCB